PSIHOLOGIJA I NOVAC
Neki ljudi mogu štedjeti bez imalo napora, a drugi se bore da ne upadnu u dugove. Je li štednja pitanje prihoda, finansijske pismenosti ili nešto treće?
Važan dio ekonomske i finansijske teorije temelji se na pretpostavci da se pri donošenju finansijskih odluka ponašamo kao Homo economicus ili racionalni ekonomski čovjek. Kao racionalni ekonomski ljudi trebali bismo se tako i ponašati te se u donošenju odluka služiti svim dostupnim informacijama.
Međutim, novija istraživanja te greške koje većina nas ponavlja pri svakodnevnom odlučivanju, bez obzira na kvalitet i dostupnost informacija ili nivo obrazovanja, pokazala su da je većina nas sklona impulsivnom ponašanju i donošenju neracionalnih i neplaniranih finansijskih odluka.
Racionalni ekonomski čovjek – ili impulsivni moderni potrošač?
Očito je kako ljudi nisu savršeno informisani, savršeno racionalni, kognitivne im sposobnosti nisu neograničene te često ne iskorištavaju u potpunosti vlastito blagostanje, već se ponašaju iracionalno i svoje finansijske odluke donose pod uticajem različitih trivijalnosti.
Osim jačanja kulture konzumerizma i uticaja marketinga na svijest o potrošnji, bihevioralni ekonomisti smatraju kako na našu subjektivnu percepciju stvarnosti posebno utiču naše lične vrijednosti, te naše psihofizičko stanje.
Emocije i stanja utiču na to da svijet oko sebe gledamo iz potpuno drugačije perspektive, a uticaj mnogobrojnih psiholoških faktora svakog od nas izlaže nepoželjnom ponašanju. Na primjer, ako u prodavnicu krenete gladni, loše volje ili depresivni, potrošit ćete znatno više novca nego da ste u nju krenuli siti i uobičajeno raspoloženi.
Za faktore kao što su materijalizam, impulsivnost, rizik tolerancije, horizont planiranja i finansijska stajališta vjeruje se da također mogu objasniti uvjerenja i ponašanje pojedinca prema novcu.
Kako prebroditi impulsivno trošenje
Osobe sklone impulsivnom i temperamentnom ponašanju češće će biti sklonije i impulsivnoj i nepromišljenoj kupovini. Prema tome, one koje imaju nizak nivo averzije prema riziku ili su preoptimistične prema sopstvenoj budućnosti i svijet gledaju kroz „ružičaste naočale“, češće će donositi odluke utemeljene na osjećajima i „kockati se“ misleći da se loše stvari događaju nekim drugim ljudima i da će oni pronaći način da zaobiđu moguće loše ishode.
Sve zavisi o tome kako gledate na budućnost
Horizont planiranja također je zanimljiv faktor. Osobe orijentisane na dugi rok, više će pažnje obraćati planiranju svojih ličnih finansija te će češće starost dočekati finansijski sigurne.
S druge strane, oni koji žive za trenutak fokusirani su na kratak rok i vjerojatnije je da će trošiti kao da ne postoji sutra, mislit će isključivo na zadovoljenje trenutnih želja i potreba, pa će češće imati problema s upravljanjem ličnim finansijama, rijetko će štedjeti te će biti znatno izloženije raznim makroekonomskim i finansijskim rizicima.